Uloga obitelji u emocionalnoj pripremi djece za polazak u školu

Moć obiteljskog odgoja je velika. Obzirom da je obitelj najvažniji čimbenik razvoja svih sposobnosti djeteta, priprema za školu počinje zapravo od njegovog dolaska u obitelj. Dijete kojem se posvećuje potrebna pažnja, koje se u obitelji osjeća prihvaćenim, lakše se prilagođava i savladava nove situacije. Dijete čiji roditelj vjeruje u njegove sposobnosti, ohrabruje ga i podržava u savladavanju novih zadataka imat će dobar start za polazak u školu. Dijete je od malena važno poticati na aktivno sudjelovanje u zajednici i davati mu priliku da uči na vlastitim iskustvima, jer time ono jača samostalnost i samosvijest, koja mu je neophodna i u uspješnom školovanju.

Polazak djeteta u školu, kao svaka promjena, iziskuje novu organizaciju i podjelu odgovornosti unutar obitelji. Životni krug oko djeteta se širi i u njegovoj aktivnosti igra više nije osnovna, već učenje postaje njegova osnovna aktivnost. Naučiti čitati i pisati djeci je najmanji od svih problema, ona u pravilu vrlo brzo savladavaju te vještine.

Puno je važnije kod djeteta razvijati emocionalnu inteligenciju koja uključuje prepoznavanje osjećaja drugih ljudi, razumijevanje razloga njihovih osjećaja i vlastitu sposobnost emocionalnog reagiranja na emocionalno stanje druge osobe. Naravno, važna je i sposobnost razumijevanja vlastitih emocija. Emocionalno inteligentno ponašanje počinje se razvijati u predškolskoj dobi. Visoko razvijena emocionalna inteligencija čini osobu osjetljivijom prema drugima, daje osnovu za dobro i iskreno prijateljstvo te pomaže boljem snalaženju na radnom mjestu. Visoko razvijena emocionalna inteligencija povezana je sa visokorazvijenim samopoštovanjem, društvenošću i zadovoljstvom životom općenito.

Sposobnost prilagodbe, samodisciplina, upornost, optimizam, poštovanje drugih, spremnost na suradnju, važniji su za uspjeh od mentalne inteligencije. U dobi od 6 ili 7 godina ona postaju realnija u procjeni svojih sposobnosti. Tada polako uviđaju da je nedostatak prirodnih sposobnosti moguće nadoknaditi ulaganjem napora. Prihvaćanje neuspjeha, pravo na greške, strpljivost, kvalitete su koje će djetetu pomoći u savladavanju školskih obaveza.

Kako roditelj može poticati emocionalnu inteligenciju i osamostaljivanje djeteta?

  • Biti dosljedan u svom odnosu prema djetetovim obvezama (stvaranju radnih navika). Neka dijete samostalno posprema igračke, odijeva se, hrani, posprema krevet i svoju sobu
  • Dozvoliti djetetu, u određenoj mjeri i situacijama, da uči na svojim pogreškama. Ako dijete previše zaštićujemo razvija se osjećaj manje vrijednosti
  • Ukoliko radimo umjesto njega, dijete gubi interes za tu aktivnost. Naučite ga da se samo počešlja, umije, opere zube, posprema svoje stvari. Na taj način stječe sigurnost u sebe i ponosno je jer je samo nešto učinilo.
  • Uključivati dijete u kućanske poslove i obveze primjerene njegovoj dobi
  • Važno je ohrabrivati i hvaliti dijete za sve što je pozitivno učinilo ili barem pokušalo učiniti, a isto tako i suočiti dijete sa situacijama i ponašanjima koja nisu prihvatljiva
  • Koristite pohvale i ohrabrenja kako bi potkrijepili dobro ponašanje, te razmislite o vlastitom roditeljskom stilu. I to će pomoći kreiranju pozitivne emocionalne klime. Pozitivno potkrepljenje pomoći će djetetu da se osjeća dobro i da mu poraste samopoštovanje.
  • Kad molite dijete da nešto napravi, objasnite zašto želite da to učini (npr. “Pomakni ove igračke jer ne bih htio da netko padne preko njih”, a ne “Napravi to jer ja tako kažem”).
  • Čak i kad ste ljuti na dijete, pokažite mu ljubav i poštovanje.
  • Ne kritizirajte dijete, već njegovo ponašanje!
  • Nikada nemojte nazivati dijete zločestim. Ne postoje loša djeca, postoji samo loše ponašanje, postpci!
  • Redovito razgovarajte s djetetom o iskustvima u kojima se pojavljuju određene emocije. Potaknite ga da izražava emocije
  • Prihvatite djetetove osjećaje. Objasnite mu da postoje ugodne i neugodne emocije
  • Pomozite mu kod izražavanje neugodnih emocija tako što ćete ga poticati na verbalizaciju istih („Vidim jako si ljut…Što te ljuti? Gdje osjećaš tugu? Što možeš učiniti da se ne osjećaš ljuto?“)
  • Poučavajte dijete rješavanju problema razgovorom. Podsjetite ga na uspješno rješavanje nekih prošlih situacija i na to kako može iskustva iz prethodnih situacija primijeniti u rješavanju novih. („Što bi mogao učiniti kako bi uspio u ovome?, Prisjeti se što si prošli put napravio …“)
  • Svakodnevno razgovarajte sa svojim djetetom i slušajte ga, ali tako da stvarno čujete što vam govori. Ne možete s njim razgovarati i usput prati suđe, gledati TV ili nešto slično. Slušanje je najbolji način da shvatite o čemu razmišlja, kako se osjeća, kako uči i shvaća.
  • Ne zaboravite! Čitajte s djetetom redovito. Neka to bude vrijeme za veselje, smijeh i ljubav!
  • Unaprijed recite/najavite djetetu za neki predstojeći događaj, što i kada će se dogoditi i razgovorom ga uvjerite da će sve biti u redu.
  • Uvjerite se da dijete ima i da zna da ima emocionalnu podršku u školi. Susreti i upoznavanje djece s kojom će biti u razredu, prije polaska u školu, dobar su način za to. Dajte djetetu na znanje da ste mu vi uvijek na raspolaganju za razgovor o školi i ako ga nešto muči; i da su učiteljica i stručni suradnik također uvijek tamo i spremni za pomoć i razgovor.

Za  kraj …

Ako je dijete općenito zadovoljno i sigurno u sebe, s lakoćom će rješavati probleme i nositi se s promjenama. Lakše će se uklopiti u školsku sredinu, čak i ako će se suočavati s problemima.

 

Priredila: Dijana Markota, dipl.pedagog

Skip to content