Pravilna prehrana
Dijete od najranije dobi uči jesti ali i uživati u jelu. Pri učenju roditelj ima glavnu ulogu, tj. da li će dijete jesti raznovrsnu, kvalitetnu hranu i da li će ju prihvatiti, uvelike ovisi o navikama kod kuće.
Važno je ograničiti konzumaciju „praznih kalorija“ koje dobivamo od slatkiša, grickalica, sokova, jer navedenim djeca unose energiju ali bez esencijalnih hranjivih tvari.
U dječjoj dobi na prvom mjestu se nalazi unos žitarica koje čine ugljikohidrati, vitamini B skupine i željezo. Izvor su energije a željezo je potrebno za funkcioniranje stanica i tkiva.
Na drugom mjestu nalazi se povrće i voće koje sadrži vitamine iz A i C skupine, folate, kalij, željezo, magnezij i ostala prehrambena vlakna.
Na trećem mjestu su bjelančevine kojih ima u mesu i mliječnim proizvodima. Važni su za rast i razvoj. Mliječni proizvodi koji sadrže kalcij, važni su za izgradnju kostiju i zubi.
Na četvrtom mjestu se nalaze šećeri i masnoće koje sadrže vrlo malo hranjivih tvari a osiguravaju energiju.
Savjeti za stjecanje pravilnih prehrambenih navika u dječjoj dobi
Djeca su najmanje izbirljiva do druge godine i zato je vrlo bitno da do te dobi isprobaju i zavole što više različitih namirnica.
Važno je znati, ukoliko mi odrasli ne osjećamo određenu okusnu komponentu u pojedinoj namirnici, dijete ju osjeća te ukoliko i nakon 10 isprobavanja i dalje odbija određenu namirnicu, ponekad je bolje odustati nego ga prisiljavati na isprobavanje.
Važno je znati, nikada dijete ne prisiljavati da jede ono što je nakon više isprobavanja odbilo!
U tom slučaju odabrati alternativnu namirnicu ili tu istu namirnicu u kombinaciji sa nečim što dijete voli. Primjer: dijete ne želi jesti palentu koja je iznimno zdrava žitarica, ali voli jesti npr. grčki jogurt sa medom, ponuditi djetetu palentu sa grčkim jogurtom.
Utjecaj roditelja na prehrambene navike djece
Dijete odabire hranu na temelju izbora svojih roditelja, te u dobi od dvije godine pokazuju slične prehrambene navike kao i roditelji.
Navike i rituali hranjenja
- ritual hranjenja obuhvaća hranjenje u približno isto vrijeme, u sličnoj okolini.
- hranjenje bez požurivanja i ometanja djeteta TV-om, glazbom, igračkama
- usredotočenost djeteta na hranu, njen miris, okus i izgled
- izgled hrane: namirnice trebaju biti podijeljene, svaka namirnica na svoju stranu da ih dijete jasno vidi i prepozna svaku pojedinu namirnicu
- nikada hranu zgnječiti ili izrezati do neprepoznatljivosti namirnice, pred djetetom izrezati npr meso i krumpir
- djeca osjete vedru atmosferu za obiteljskim stolom, te to treba biti vrijeme kada se obitelj bar jednom u danu ili tjednu druži, smije i uživa u hrani
- visoki stolac ili hranilicu za bebe uvijek sjediniti sa obiteljskim stolom
- izbjegavati žurbu i dijete nikada ne smije osjetiti žurbu pri pokretima, govoru ili pokušaju hranjenja djeteta
- nikada ne dopustiti da se atmosfera i vrijeme za stolom pretvori u prigovaranje i dijeljenje lekcija djetetu; to vrijeme treba biti vrijeme dobre i ugodne atmosfere
- izbjegavati nervozu i prisilu hranjenja!
- prije obroka, ukoliko vrijeme dozvoli, uključiti dijete u pripremu obroka, što se posebno odnosi na djecu koja imaju razvijen otpor prema hrani i poteškoće hranjenja
- prije i nakon obroka uključiti dijete u pospremanje hrane i pribora za jelo
- odvojiti vrijeme samo za obrok, vas i dijete
- kada dijete postane nemirno za stolom, počinje gnječiti i bacati hranu, tada je obrok završen, potrebno je odvojiti dijete od stola, ne dijeliti lekcije, dati mu do znanja da je obrok gotov
- ukoliko nije pojelo obrok za ručak, užinu dati malo ranije ali ne primjenjivati davanje grickalica između obroka
- jedite kada i vaše dijete jede, ali ako dijete odbija jesti, vi nastaviti sa svojim obrokom i dajete mu do znanja da čete se družiti i razgovarati tek kada završite svoj obrok
- ne gledajte televiziju tijekom jela te nikako ne obećavati slatki desert ukoliko pojede npr varivo ili obeća da će mirno sjediti za jelom
- ako je namjera postići da dijete pojede obrok, ne davati vodu prije obroka te je bitno da protekne bar 1 h bez hrane i slatkih pića kako bi se stimulirao apetit
- postići da dijete pije obroka miruje bar 5 minuta, nikada ga nasilno odvajati od igre kako bi moralo za stol
Zašto moje dijete odbija hranu
Svako dijete u jednoj određenoj fazi i razdoblju djetinjstva odbija hranu ili postane izrazito izbirljivo.
Dva su razloga odbijanja hrane: realni ili fiziološki i nerealni ili psihološki.
Fiziološki razlozi su povezani sa djetetovim navikama, individualnim razlikama u ritmu i potrebi za uzimanjem hrane.
Psihološki razlozi odbijanja hrane se odnose na:
- problem sa prihvaćanjem novih okusa
- privlačenje pažnje roditelja
- stresni događaji u obitelji kao npr. preseljenje, odlazak u vrtić, novi član obitelji
- neispavanost i promjene raspoloženja
Dijete se vrlo brzo navikne na nezdravu i brzu hranu jer ta hrana sama po sebi ima snažniji okus te vrlo brzo postane djetetu jedno od „3 omiljena jela” te je u tom slučaju prekasno za uvođenje pravilne prehrane.
Uzrok? Ponekad nema razloga za naglu promjenu prehrambenih navika kod djece.
Djetetovo odbijanje hrane najčešće se povezuje sa pritiskom od strane roditelja i preosjetljivosti na određene okuse.
Zapamtite! Grickalice i gazirane sokove dijete smije pojesti, čokoladicu isto smije pojesti, ali uvijek pravilna prehrana mora prevladavati, što znači da se djetetova osjetila za okus neće moći naviknuti na slatkiš ukoliko samo jednom u danu djetetu damo čokoladicu; ali pod uvjetom da se ostala prehrana bazira na zdravoj hrani tj. hrani sa manje soli i šećera i sa zdravim masnoćama.
Izbjegavajte pretjeranu priču o izbjegavanju slatkiša i slatkih sokova, jer ćete u djetetu pobuditi još veći interes za ono što mu je „zabranjeno”.
Nikada ne podmićujte dijete slatkišima kao nagradom ako pojede „zdravi obrok”. Tim načinom dajete djetetu poruku: kada želiš slatkiš, plači i vrišti.
Nikada nemojte djetetu davati jesti bilo što i bilo kada iz straha da je gladno, jer na taj način postavljate rizik za djetetovu pretilost u odrasloj dobi.
Ukoliko dijete ima 3 obroka, doručak, ručak i večeru uz kratki međuobrok između doručka i ručka i ručka i večere- dovoljno je!
Prvi međuobrok može biti voće, a drugi može biti taj jedan slatkiš ili keks koji dozvolimo djetetu svaki dan. Ukoliko se držimo navedenog ritma, uz obiteljske rituale, približno uvijek u isto vrijeme, dijete će razviti pravilne prehrambene navike, dovoljno će pojesti i postoji mogućnost da će taj obrazac hranjenja zadržati i u odrasloj dobi.
Kako dijete potaknuti na hranjenje i isprobavanje novih okusa
Ponekad se djetetovo ponašanje pri hranjenju promjeni ako roditelji prilagode način na koji komuniciraju i ponašaju se prema djetetu kada je u pitanju hranjenje.
Pojedina djeca su izrazito nepovjerljiva čak i prema vlastitim roditeljima koji im stavljaju u usta nešto, bila to hrana koju vole ili hrana koja nije po njihovom izboru. Ovakvu vrstu problema možemo riješiti na način da pustimo dijete da jede samo, naučimo ga koristiti pribor za jelo, obući ga u stariju odjeću, biti strpljivi i pustiti dijete da jede samo, da se uprlja, i na kraju svlada tehniku hranjenja.
Pogrešno je hraniti dijete na način da mu rukom držimo čelo ili obraz kako ne bi okretalo glavu i guramo žlicu u usta.
Roditelj mora jasno djetetu objasniti koje ponašanje je prihvatljivo a koje nije, i taj postupak ponavljati prije svakog obroka ali ne i za vrijeme obroka, jer tijekom obroka nije preporučljivo dijeljenje lekcija nego stvaranje pozitivne atmosfere.
Prije obroka ponoviti pravila, uvijek ponavljati da se nova namirnica treba bar probati te ukoliko nije odgovarajuća, može se ostaviti sa stane. Postupak sa istom namirnicom ponavljati i do 10 puta te ukoliko ju dijete i dalje odbija odustati privremeno od ponuđene namirnice.
Poželjno je pitati dijete prije obroka što želi npr za večeru, ne uvijek i uvažiti, ali dati do znanja da smo zainteresirani za njihovo mišljenje.
Ukoliko dijete odbija npr povrće, to ne znači da trebamo sve povrće izbaciti iz jelovnika.
U navedenom slučaju možemo povrće pripremiti na drugi način; npr dijete odbija kuhanu cvjetaču koju smatramo zdravom, stoga dijete forsiramo jesti ju kao takvu što je pogrešno, nego ćemo tu istu cvjetaču npr pripremiti kao pečenu ili pohanu te ponuditi djetetu.
Izjave kojima potičemo dijete na isprobavanje novih namirnica trebaju biti jasne!
„Ovo je brokula, ona je zelene boje, ja ju jako volim jer je fina, baš me zanima da li je i tebi fina”?
„Voljela bi bar da probaš ovu novu namirnicu, ako ti se ne sviđa ne moraš ju pojesti.”
„ Ne sviđa mi se što se igraš hranom i bacaš ju na pod, želim da prestaneš”
„Već cijeli dan nisi ništa jeo, da li ti hrana nije fina ili danas nisi gladna”?
Kada dijete odbija jelo i želi neko drugo, nezdravo, možemo reći: „možeš sama izabrati da li ćeš pojesti samo krumpiriće ili samo meso, a možeš i da ne jedeš ništa, ali bi ja više voljela da pojedeš bar nešto”.
Na kraju bitno je znati da odgoj prehrane koji se zasniva na kritikama, opominjanju ponižavanju, lažnim obećanjima, vikanju i dijeljenju lekcija ne donosi korist te uništava zajedništvo i uživanje u hrani.
Sanja Bunčić Gutić, zdravstvena voditeljica, nadzire i sastavlja jelovnik našega vrtića kako bi se hranili zdravo i kvalitetno a zaposlena je kroz projekt “Obiteljski sklad kroz produljeni rad u DV Ogledalce Ernestinovo” koji je sufinanciran iz Europskog socijalnog fonda u 100% iznosu potpore 1.055.086,14 kn kroz Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020.
